Otajstvo utjelovljenja je novi pristup Boga nama ljudima. I u ovim razmišljanjima uvodi nas Cantalamessa u ozračje koje Utjelovljenje u nama proizvodi.
U tu svrhu ističe on najprije kako ljudski život općenito postoji, očituje se i raste u jednom duhovnom ozračju... To je nužna atmosfera koju diše, u kojoj i od koje živi.
To je na istaknuti način atmosfera "siromaha Gospodnjih" o kojima je riječ u Starom zavjetu... i kojima je obećano da će primiti obećanje Božje.
U to ozračje "Božjih siromaha" uvodi nas Cantalamessa na jednostavan način, usmjerujući pogled u te skrivene i duboke, tihe i neizrecive dimenzije "siromaha". O njima je teško govoriti upravo jer su "siromasi", jer se posve otvaraju Bogu i njemu predaju da on u njima izvodi svoje djelo. Upravo tako je moguće da Utjelovljenje postane nama blisko, da mognemo primiti njegov sjaj i njegovu djelotvornost. Na nama je da nastavimo to razmišljanje "siromaha" evanđeoskih koji se pojavljuju pri utjelovljenju Sina Božjega i koji prate spasenje Božje u svem njegovom djelovanju, kada Isus Krist naviješta evanđelje i kada ga po Crkvi dalje predaje.
Ipak u toj općenitoj atmosferi "evanđeoskih siromaha", evanđeoskih "pobožnika" uočljivije su dvije oznake na kojima se i posebno zaustavlja naš autor. To su: evanđeoska radost koju donosi Utjelovljenje Sina Božjega i uopće navještaj evanđelja, kao i evanđeoska šutnja koja prati to otajstvo od njegova početka. Na Radosnu Riječ Božju -pravi je ljudski odgovor Šutnja, koja tako dozvoljava Riječi Božjoj da nas što više zahvati i nosi.
U stilu meditacije Cantalamessa nas uvodi u otajstvo Božića da s Marijom i ostalim pobožnicima primimo u poniznosti, siromaštvu, otvorenosti, "potpunoj šutnji" čitavog bića novi život, spasenje, Sina Božjega... i da on uzigra od radosti