Trojstvena vjera u Boga jest srce kršćanske teologije, koja se definira kao nauk o Bogu, kao misaon i odgovoran govor o Bogu. U knjizi se traži srednji put između dva moguća načina prikazivanja. Na jednoj je strani prokušani priručnik staroga stila, koji s približnom cjelovitošću obrađuje klasična pitanja trojstvene teolgije. Na drugoj strani nalaze se novi pokušaji, koji žele staviti trojstvenu vjeru u sadašnji kontekst, ne želeći se previše zadržavati na tradiciji. Intelektualni napor da na suvremen način učini pristupačnom izvornu vjeru u Boga, obveza je svakog teologa. Ukoliko je vjera u Boga cjelovita odluka čovjeka ona se ne može odreći aktualizacije, razumljivosti i "prijevoda" svetopisamskih izraza u suvremen govor. Što mi kršćani mislimo kad rabimo riječ "Bog" i njega čak nazivamo trojstvenim? Zahtjev intelektualnoga napora vrijedi prije svega tamo gdje se mi trudimo dati račun o sadržaju i smislenosti vjere u Boga. Religiozno traženje, ako se isključi iz misaone odgovornosti i preseli se samo u područje doživljaja, dovodi vjernika u višestruko slijepe ulice: Može li razjasniti što vjeruje, može li se upustiti u razgovor u kojemu bi obrazložio što vjeruje i živi, može li dati račun ima li njegova vjera smisao, je li taj smisao više nego postulat...?