Povijesni fenomen koji je predmet našega interesa hrvatski je nacionalni protuosovinski otpor u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu. Uz partizanski pokret otpora s komunističkim vodstvom kao organizirani oružani oblik suprotstavljanja okupaciji, u Hrvatskoj se spontano rađao i disao vojno neorganizirani, politički neartikulirani protuosovinski otpor koji je potjecao od hrvatskog stanovništva, vojnika i časnika hrvatske regularne vojske te određenih političkih i građanskih krugova. Kao što se je prva vrsta otpora dosad prikazivala iz politički kontroliranog ili ideološki opterećenog rakursa, postojanje ove druge vrste pružanja protuosovinskog otpora u Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu historiografski i društveno nije dovoljno uzeto u obzir.
Upravo iz djelatnih sustava racionaliziranja i mreža odnosa - prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata u Europi kao i rata u Hrvatskoj, između Trećeg Reicha i Hrvatske, kao i zapadnih demokracija i Hrvatske - proizašle su političke i vojne strategije djelovanja sukobljene ili povijesno uhvaćene u, za hrvatski narod, dramatičnoj igri na hrvatskom ratištu u Drugom svjetskom ratu.

(tekst s korica knjige)