Roman novinara, psihologa i povjesničara umjetnosti Adolfa Belea svjedočanstvo je roditelja (oca) o ozdravljenju od ovisnosti o drogama vlastitoga sina putem programa Zajednice »Cenacolo«, jedne od najpoznatijih komuna diljem svijeta osnovanih u svrhu ozdravljenja i rehabilitacije ovisnika o drogama.
Uz to što prikazuje »životnu borbu« mladoga ovisnika kroz psihološke, emocionalne i duševne krize, njegovu preobrazbu od narkomana u odgovornog i samopouzdanog mladića i kršćanina, autor u romanu oslikava istovrsne krize roditelja koji je tu važnu životnu ulogu »priznao« i s potpunom odgovornošću prihvatio tek suočivši se s problemom ovisnosti o drogama vlastitoga djeteta.
Iako tragično, neprocjenjivo vrijedno iskustvo koje je autor na više od dvije stotine stranica čitateljima prenio »jezikom narkomana«, kako bi na što autentičniji način raskrinkao zlo ovoga fenomena, otkriva neke od mogućih uzroka i posljedica drogiranja mladih ljudi, simptome za prepoznavanje ovisnosti, jedan od mogućih putova izlječenja te načine resocijalizacije izliječenih ovisnika.
»Daleko od bilo kakove religiozne sladunjavosti, isforsirane nabožnosti... istovremeno i književni, ali i mistagoški, duhovni biser« ovaj je autobiografski roman »obavezna« lektira za sve roditelje i njihovu djecu. Za one pak vjernike koji su negdje na putu života svoju vjeru u Boga napustili, iskren poticaj za njezin ponovni pronalazak; dragocjen vodič za prevladavanje kriza i trajni podsjetnik da je obraćenje svagdašnji izazov.