Naše kritičko propitivanje nevjere odvija se dakle u svjetlu vjere i Božje riječi.
Odvija se tako da smo nevjeru pozvali u goste na čašicu razgovora pa s njom
zapodijevamo popodnevne razgovore u četiri oka.
To ponajprije znači dobronamjeran, dobrohotan i prijateljski odnos i pristup.
Zbog toga je nevjera kao gošća uvijek na prvome mjestu, dakle ispred naše
vjere. Ali to također znači i iskren, otvoren, kritički i samokritički, a na nekim
mjestima čak i beskompromisan govor o obmanama i lažima iznesenima u ime
nevjere.

(iz Uvoda)