Tko je pisac čije djelo imamo u rukama? Zacijelo je riječ, o "najprodornijem" piscu kontemplacije, što ga je, uz Suza podarilo XIV. stoljeće. Kako je ime ovoj izuzetnoj osobi, piscu istovremeno starom, izvornom i novom? Odgovor je: ne znamo i vjerojatno, nikada nećemo saznati. "Nakon beskonačnih pokušaja nagađanja, ne preostaje nam drugo nego priznati naše neznanje, iako u cijelom srednjovjekovlju ne postoji usporediva anonimnost koju bi bilo poželjnije riješiti" (Knowels).
Riječ je o motriocu. Ovo je lako uočiti iz njegovih spisa. Oblikovan i obrazovan u otačko-skolastičkoj tradiciji i osuvremenjen najnovijom mističnom literaturom Europe svoga vremena. Iz blagoslovnih završetaka njegovih spisa pomišlja se da je riječ o ministerijalnom svećeniku. Ipak je veća vjerojatnost da u njemu prepoznamo monaha i pustinjaka.
Nije važno, je li ova knjiga pripada tebi ili je čuvaš za nekoga drugoga, ili si je uzeo od koga ili posudio; ti je nemoj čitati i prepisivati ili govoriti o njoj, niti dopustiti drugome da to čini, dok se god zaista ne uvjeriš da je ta osoba duboko sklona posve i savršeno slijediti Krista…
Iz Oblaka neznanja, 14. stoljeće

...Dobro je rečeno, da čovjek prirodno želi znati. Opet, istovremeno također je istina, da ga nikakva količina prirodnog ili stečenog znanja neće učiniti osjetljivim za duhovnu spoznaju Boga, jer je to čisti dar milosti. Pa tako te nukam: idi radije za spoznajom nego za znanjem. Zbog oholosti znanje može često prevariti, no ta skladna, vjerna ljubav neće te razočarati. Znanje je sklono pobuditi taštinu, dok ljubav gradi, oblikuje. Znanje je puno muke, a ljubav odmora…
Iz Knjige povjerljivih savjeta, 14. stoljeće