Osoba i čin temelj je cijeloga sustava moralne teologije Ivana Pavla II. i polazište filozofske obrane dostojanstva ljudske osobe, što knjizi u suvremenim okolnostima daje iznimnu aktualnost i praktičnu vrijednost.

Izvorno objavljeno u Poljskoj 1969., ovo je najbolje filozofsko djelo Karola Wojtyłe koje tvori srce njegove personalističke etike te donosi ključne kategorije Wojtyłine  antropologije koja je u suprotnosti sa svakim materijalizmom, relativizmom, totalitarizmom i individualizmom. Sreća znači ostvariti se kao osoba koja djeluje svjesno, voljno i slobodno. Osoba i čin nisu dvije odvojene stvarnosti nego jedna duboko povezana stvarnost. Samo u činu, duboko ljudskomu i moralno dobru, čovjek se ostvaruje kao osoba. No Wojtyła u svojoj filozofiji u kojoj se služi realističkom fenomenologijom te aristotelovsko-tomističkim pojmovljem ne polazi od moralnih norma i kriterija pa prema osobi, nego obratno, od čovjeka kao osobe preko čina koji je u sebi određeno htijenje, odluka i izbor za neku vrijednost, ide prema ispunjenju i ostvarenju sebe. Autor upozorava da čovjekovo opredjeljenje za čine koji su u sebi moralno dobri jedini omogućuju autentično ostvarenje sebe, istinsko zajedništvo i osobnu sreću, dok čini koji se temelje na htijenju i odluci za moralno zlo vode prema neostvarenju osobe.

Ovo vrijedno filozofsko djelo, sada dostupno i na hrvatskome jeziku, važan je doprinos ne samo poznavanju misli Karola Wojtyłe / Ivana Pavla II., nego i cjelokupnomu filozofskom i antropološkom opusu o ovoj temi, a svojim sadržajem i uvidima pomaže da se čovjek suoči s temeljnim pitanjima vlastitoga postojanja i djelovanja.