Sv. Ambrozije (rođen u 1. polovini IV. st.), veliki crkveni naučitelj i pjesnik Riječi, kao biskup u Milanu piše i objavljuje ovo svoje veliko djelo, u kojemu uzdiže djevičanstvo na najveće moguće dostojanstvo, jer je ono potpuno, nesebično predanje Ljubavi, jedinstvo s Neokaljanim Janjetom, koje bijaše žrtva za spas Svijeta.
Djelo je sastavljeno od 4 dijela. Prvi dio je napisao na molbu svoje sestre Marceline i njoj ga posvetio. Njegov zanosni stil, bogat metaforama, njegova pobožna i osjećajna duša, tako raskošna, kao da se kroz Pjesmu nad pjesmama (kojom tumači ljepotu djevičanstva) prelila u ovo djelo.
Iako bijaše klasično obrazovan, poznavatelj antičke filozofije i otačke teologije, bio je nadasve mistik Ljubavi, s uvidom u božanske tajne. Zato i naglašava da se po čistoći najsigurnije postiže pobožanstvenjenje, sličnost s Bogom. A po istoj sposobnost djelotvorne ljubavi prema bližnjemu.