Ovo nenametljivo, kroz sam život izloženo optužujuće opraštanje - ili opraštajuća optužba - koja znači gorku i neodložnu opomenu, a da ne prisvaja sebi nikome pripadajuće pravo na osudu, to je temeljna "ideologija" Ottova romana Ukradeno djetinjstvo. Takva je "ideologija", uz umjetničku kvalitetu koja je, na kraju krajeva, uvjetovana ponajprije etosom i etikom umjetnika samoga, također glavni kriterij predlaganja pisaca i njihovih djela među kandidate za literarnu Nobelovu nagradu. Nije ni čudo! Upravo takva literatura ponajviše potresa svojom paralelnošću životu. I dok dirljivo djeluje, ujedno i čisti. A očišćenje ili katarza je, kako sada već vidimo, jedini put do naše ljudskosti i jedina mogućnost da čovječanstvo kao čovječanstvo uopće preživi.

Dr. Marko Dvorak