Ljubav je božanska krepost u kojoj sve druge kreposti dosežu vrhunac. Malo je o kojoj drugoj temi više pisano i rečeno kao o ljubavi. Ipak, svatko pod ljubavlju podrazumijeva nešto drugo. Ljubav je mnogima postala istrošena riječ. Neki su na ovu riječ alergični. Prisjećaju se mnogih apela u svojoj mladosti, da trebaju jedan drugog ljubiti. Drugi se osjećaju povrijeđeni zbog preuveličanih riječi o ljubavi. Svu su nadu položili u ljubav, i onda su se gorko razočarali.
Ponekad govorimo o Božjoj ljubavi kao da se ona razumije sama po sebi. Ali, gdje i kako možemo iskusiti ovu Božju ljubav? Mnogi koji s velikim patosom propovijedaju o ljubavi Božjoj prema nama, od ove ljubavi ne zrače ništa. Na njihovim se licima ne vidi da ih dotiče Božja ljubav. Slično je sa zahtjevom ljubavi prema bližnjemu. Govor o ljubavi prema bližnjemu ne mora bezuvjetno posredovati ljubav. Mogu se prisjetiti jednog razgovora u kući za rekolekciju. Neki su svećenici i redovnici raspravljali o tome što je danas važno za Crkvu i dušobrižništvo. Jedan svećenik nastojao je istaknuti da je ljubav prema bližnjemu najvažnija. Drugi je rekao: „Ti sigurno imaš pravo. Ipak, kad promatram tvoje lice, ne vidim na njemu ništa od ljubavi. S njega zrači tvrdoća i zajedljivost." Mnogi su skeptični kad netko previše govori o ljubavi, a ljubavlju ne zrači. Kad govorimo o ljubavi, želimo je i iskusiti. Zato se nadam da u ovoj knjizi ne će biti samo pisano o ljubavi, nego da će čitatelj ili čitateljica osjetiti nešto od ljubavi koja struji riječima.

(Tekst iz uvoda knjige)