Sokrat (469.-399. p.n.e.), Budha (oko 560.-480. p.n.e.), Konfucije (oko 551.-479. p.n.e.), Isus (s njim počinje naše računanje vremena čemu su se usprotivili Nietzsche i Overbeck)... Zašto su baš ova četvorica polučila tako fascinantan utjecaj na pojedince, narode, kontinente, na mislilačke, vjerujuće, vladajuće i ine egzistencije tijekom milenija? Iz kojeg i kakvog zbiljskog povijesnog konteksta dolazi moć uvjeravanja ovih "ljudi sudbine" (jedan od mogućih prijevoda Jaspersova zapisa) - jer su bili personifikacijom neke sudbine, ali i sama sudbina, štoviše, u sljednicima i nasljednicima, i njezino obogotvorenje.