Kad je čitalac Petoknjižja, pet Mojsijevih knjiga, prekoračio prag »biblijske prapovijesti« i predvorje biblijskih izvještaja o patrijarsima, odnosno rodozačetnicima, i stupio u nepregledni prostor povijesti izabranog naroda, susreće se prije svega s djelovanjem jedne osobe, čovjeka Mojsija. Ovaj upravlja izlaskom Izraelaca iz egipatskog sužanjstva te vodi narod na Sinaj, brdo susreta s Bogom, gdje postaje posrednikom Zakona i utemeljiteljem svetišta. Četrdeset godina vodi narod kroz pustinju i dovodi ga sve do granice Kanaana. Bog mu je, doduše, uskratio da ude u obećanu zemlju. Suočen sa smrću obraća se stoga na poljanama Moaba u istočnom Jordanu po zadnji puta sabranom narodu. Knjiga Ponovljenog zakona prenosi nam njegove oproštajne govore.
Oni predstavljaju ujedno i njegovu oporuku, koja posjeduje uz božanski također i vhunski ljudski autoritet.