Autor se ubraja među najznačajnije teologe našeg vremena, a u svojim djelima nastoji povezati mistiku i politiku, kršćanstvo i javnost. Pritom dosljedno ustraje na tome da o Bogu valja govoriti tako da se – nasuprot postmodernome mitu o nedužnosti – neprestano ima u vidu povijest svjetskoga trpljenja.
Protiv bešćutnog zaborava u našem naprednom društvu, protiv kulture amnezije koja sve više daje ton našoj pluralističkoj javnosti J. B. Metz bori se za biblijski udomaćen spomen patnje – memoria passionis – spomen patnje – »kako bi ljudskome kriku dao spomen, a vremenu rok«.
Stoga on smatra nesrećom sve veću privatizaciju kršćanstva i Crkve u konstitucionalnome pluralizmu naše javnosti, a u raspravi oko Europe energično nastupa protiv laicističke Europe. Ukratko, nova politička teologija koja je povezana s njegovim imenom razvija ovdje svoj snažan orijentativni potencijal; to čini ovu knjigu svojevrsnim teološkim događajem.