"Kada žena u zreloj životnoj dobi i s popriličnim spisateljskim iskustvom napiše zbirku pjesničke proze u kojoj je ljubav ustreptala i mlada, sva od iščekivanja i nadanja, poput prve, onda znamo da je stihove nizala iz duboko proživljene emocije. 'Nagovijest' je zaokružena zbirka posvećena radosti života i neodustajanja od punoće življenja, bez obzira na to hoće li i boljeti. Neposredan prethodnik ovog Duškinog pjesničkog djela je roman 'Pusti me p(r)oć', u kojemu je vješto ispreplela biografske i autobiografske elemente vječnog rastanka od voljene osobe... Duškin doživljaj prostora zbivanja, prostor mediteranskog sela i njegovih osnovnih značenjskih obilježja, vješto je preoblikovan u posvetu voljenom muškarcu... Ljubav, koja je motiv nastanka ove zbirke, duboko je prožeta religijskim, kršćanskim znakovljem i simbolima, a njima su, uz ostalo, dodatno naglašava vječnost ljubavi. Ljubav ljudska i ljubav Božja u Duškinoj su zbirci isprepletene u jednu" - ističe u pogovoru profesorica Sani Sardelić.