Odmah nakon završetka rata, zamolio me moj prijatelj Cavalcanti da za njega napišem scenario za film. Pomislio sam da napišem komediju o Tajnoj službi, zasnovanu na onome što sam bio doživio u svom poslu između 1943. —1944. godine a radi se o djelovanju njemačkog Abwehra u Lisabonu. Oni oficiri Abwehra koji još nisu bili nagovoreni na suradnju s našom službom, provodili su veliki dio svog vremena šaljući kući potpuno pogrešne izvještaje, zasnivane na vještima izmišljenih agenata. Ova igra se isplatila pogotovu onda kada su troškovi i bonovi bili pridodani na šifrantovu plaću, a bila je to i sigurna igra. U to vrijeme sreća je njemačke vlade bila u opadanju; i divno je to gledati kako se pojam časti mijenja u atmosferi poraza.
Tokom svog rada ponekad sam razmišljao o tome kako sam u zapadnoj Africi u slučaju da nisam bio zadovoljan skromnijim mjesečnim primanjima, a koja su bila u skladu sa škrtošću mog ureda, mogao igrati neku sličnu igru.