U Verbumovoj Knjižari sv. Frane u utorak 18. lipnja na Susretu s autorom gostovao je Miki Bratanić. Ponajprije pjesnik, ovaj svestrani autor progovorio je o temama koje su u središtu njegova autorskog opusa – ljubav, tradicija, povijest, čakavština, domoljublje, vjera itd.

Ovaj Hvaranin i zaljubljenik u čakavicu i bogatu dalmatinsku baštinu kao autor javlja se upravo zbirkama pjesama na čakavici među kojima su i "Kad sve umukne govorićedu stine", "Kojin jazikon", "Quo vadis", "Svitlo na kraju", "U kloncu". Zbirke su to u kojima se otkriva Bratanićeva sklonost pisanom izričaju, osobito kratkim formama u kojima s vremenom sve više zahvaća u ozbiljnost tema o kojima piše i u kojima problematizira neke društvene fenomene – odnos prema tradiciji, domoljublje, pitanje identiteta i društvenih prioriteta itd.

2010. godine objavljena mu je i zanimljiva zbirka pjesama "Četiri štajuna"koja riječju i slikom govori o temama koje su autoru važne, u izboru književnih znalaca među kojima su i pokojni Anatolij Kudrjavcev te Ljubo Stipišić Delmata, a koji vlastitim kritičkim osvrtima ukazuju na važnost i ozbiljnost umjetničkog stvaralaštva mladoga Bratanića.

Iste godine objavljena mu je i knjiga nevelikoga opsega, ali duboka sadržaja "Ruzarij za Hrvatski križni put" u kojoj se bavi tematikom hrvatske prošlosti. Upitan kad se počinje zanimati za ozbiljne povijesne teme na Susretu s autorom, kojim je moderirala Jelena Hrgović, Bratanić je istaknuo kako se s ovom temom susreo u srednjoj školi kad mu je u ruke došla Tolstojeva knjiga "Ministar i pokolji", u kojoj Tolstoj piše o nesretnim zbivanjima na Bleiburgu i Kočevskom rogu. Zateknut činjenicom da o temi koja se tiče hrvatskog naroda, a o kojoj piše ovaj ruski pisac, ne zna gotovo ništa počeo je tražiti knjige na tu temu. Događalo mu se da je upoznavao sve više ljudi povezanih s bleiburškom tragedijom, rekao je, te je želio prikupiti ta svjedočanstva i objaviti ih, no, u ruke mu je došla knjiga "Hrvatski holokaust" Ivana Prcele u kojoj je sabrano stotinjak svjedočanstava i u opsežnom djelu izneseno ono što se događalo te je odustao od pisanja takvog djela budući je takvo vrijedno djelo već napisano. No, ipak je ostala želja da objavi knjigu posvećenu toj temi te tako objavljuje "Ruzarij" prigodom 64. obljetnice blajburške tragedije u izdanju Glasa Koncila, popraćen ilustracijama s. Pie Pađen koja je cijelu obitelj izgubila na Križnom putu, a s izvornim fotografijama stradanja hrvatskih vojnika i civila tijekom 1945. godine.

Bratanićev "Ruzarij za Hrvatski križni put" otkriva autorovu zainteresiranost za vjerske teme, biblijske motive, te otvorenost transcendentnom koja prožima i brojne druge radove, osobito lirske.

Djelo po kojem je u javnosti možda i najviše poznat je "Konoba" koju je objavio 2010. godine, a koja je svojevrsna oda jednom stilu života, tradiciji, baštini, povijesti. U sebi sadrži pjesme, eseje, rječnik, kao i fotografije koje slikovito govore o životu kakav je nekada bio. Bratanićeva privrženost tradiciji proizlazi iz ambijenta iz kojega je potekao, Vrbanja na Hvaru, žive tradicije kojoj prijeti zaborav. Upravo u pokušaju da sačuva tradicijske napjeve Hvara sudjelovao je i kao producent i nakladnik nosača zvuka pučkih pjevača iz Vrbanja "Obredi velike sedmice i procesija Za križen", "Kroz godinu - Kroz godine", te "Kralju kojemu sve živi" koji je bio nominiran za diskografsku nagradu Porin u kategoriji "Najbolji album duhovne glazbe". Rekao je da je iznimno važno što su uspjeli sačuvati napjeve kojima prijeti izumiranje zajedno s onima koji ih još znaju pjevati. Ti su nosači zvuka pohranjeni u važnim fonotekama i ostaju kao dio baštine i bogatstva naroda čija će važnost biti vidljiva za pedeset godina.

Ističući kako Hrvatska ima mnogo takvog bogatstva koje trebamo čuvati i s kojim se moramo predstavljati svijetu, Bratanić i sam neumorno radi na očuvanju baštine i osvještavanju ljudi, osobito mlađih, za vrijednost onoga što je u temeljima našega identiteta. I to je jedan od razloga zbog kojih se osvrtima sve češće javlja u medijskom prostoru, hrabro progovarajući o nekim aktualnim problemima, pokušavajući u kolektivnoj medijskoj hipnozi nevažnih sadržaja glasno progovoriti o vrijednostima koje su ljudima važne, ali se boje o njima glasno govoriti. Istaknuo je kako mu se čini da ljudi prepoznaju što je važno i pozitivno reagiraju, ali promjene sporo teku.

Ovaj svestrani autor 2012. primljen je i u Društvo hrvatskih književnika za što kaže da mu je osobita čast, ali i odgovornost. Iako ima još mnogo tema koje želi obraditi i onoga što želi napraviti, među ostalim i objavljivanje prvog kratkog romana koji je već dovršio, Miki Bratanić primjer je kako je uz uspješan profesionalni život moguće ostvariti doprinos na polju kulture, zahvaljujući velikom entuzijazmu i ozbiljnom radu.