Na kraju Rasprave o pravoj pobožnosti prema blaženoj djevici Mariji, nakon što je izložio posvetu Isusu po Mariji, sv.  Ljudevit govori o nutarnjim vježbama njenog življenja. "Ima i drugih, nutarnjih pobožnih vježbi, koje imaju veliku snagu posvetiti one koje Duh Sveti zove na visoku savršenost. Te se vježbe sastoje u tome, da se izrazim u četiri riječi, da sva svoja djela činimo po Mariji, s Marijom, u Mariji i za Mariju, da ih tako savršenije činimo po Isusu, s Isusom, Isusu i za Isusa" (PP 257).
Ono što sv. Ljudevit zove unutarnje vježbe posvete Isusu Kristu po Mariji, u stvari su duhovni stavovi i raspoloženja koje treba njegovati onaj koji prihvati ovu duhovnost. Radi se o opisu osobnog odnosa s Marijom na putu vjere u ljubavi. Kada istinski ljubimo neku osobu onda želimo da ona bude prisutna u svim dimenzijama i sferama našeg života. Nutarnje vježbe življenja posvete imaju za cilj oblikovati u duši nutarnji stav "svetog ropstva ljubavi" to jest svojevoljnog predanja i potpune podložnosti i ovisnosti duše o Mariji na putu čišćenja, prosvjetljenja i sjedinjenja s Isusom, na putu oblikovanja Isusa u duši. Naravno da osoba čini svoj dio u rastu u vjeri, ali ga čini po Mariji, s Marijom, u Mariji i za Mariju, a krajnji cilj, kao što to tako jasno kaže svetac, uvijek ostaje Isus.