Njezin dan, kako sama kaže u uvodu ove knjige, često započima čitanjem pisama pristiglih sa svih strana. U njima joj se mladi otvaraju, iznose svoje poteškoće i mole hitan odgovor, brzu pomoć. Duševno su izranjeni i iscrpljeni pa traže - "milosrdnog Samaritanca" koji bi se nad njih nadvio i zavio im rane te pomogao u teškom stanju.

Pisma joj ne stižu samo od mladih. I stariji, bračni drugovi, očevi i majke obraćaju joj se tražeći brzi odgovor koji bi mogao ublažiti njihove teškoće i pomoći im u ovom vrtoglavom i upravo za duševno zdravlje tako pogibeljnom svijetu. U pismima je obasiplju velikim pohvalama poradi njezinih knjiga koje su pročitali i kojima su se pomogli te joj i tim svojim pismima pristupaju s velikim pouzdanjem.

Christa Meves im odgovara kao majka, kao prijatelj kao psiholog, kao osoba koja ih iskreno prihvaća i voli. U njezinim odgovorima ne mogu ostati nezapaženi tragovi njezine duboko izgrađene kršćanske osobnosti koju je gradila i neprestano dograđuje na snazi Božje riječi, svjetla Kristove milosti. Upravo takvo svjedočenje potrebno je i mladima i starima današnjeg potrošačkog, materijaliziranog, ni izdaleka zadovoljnog i sretnog svijeta.