U Solinskim ruševinama, koje je naš narod obilazio povodom proslave 1000. obljetnice (976.-1976.) hrvatske kraljice Jelene - svetišta Gospe od Otoka, personificirana je i simbolizirana sva naša povijest, naša prošlost, kao i osobni život svakoga od nas.
Zahvaćena su i stradanja-razaranja sadašnjega vremena - devedesetih godina ovoga stoljeća.
Kroz ove poetske simbole i metafore, kroz tajanstveni, duboki, mistični-osobni doživljaj pjesnika, prikazan je doživljaj cijeloga našega naroda; njegova povijesna sudbina.
Uz mistični, stvarni i povijesni, ove pjesme imaju također i eshatološki karakter i doživljaj, jer nas upravljaju na onu Baštinu, koja će nam biti darovana, koja ostaje zauvijek, a to je sam vječni Bog.
»...I baština je moja prekrasna« (Ps. 15).