Nije mi namjera pisati djelo iz politologije (političke znanosti), prava ili sociologije, a pogotovo ne iz područja političkog morala, zasnovana samo na racionalnim kriterijima - koje bi mogao prihvatiti svaki čovjek dobre volje. Nije mi također nakana da se zadovoljim konvergencijom svih tih disciplina u jednu sintezu, što uravnoteženiju i bogatiju. Pozivat ćemo se, dakako, na sve te discipline, na povijest, na zemljopis, na ekonomiju, na psihologiju. Pritom ćemo se poslužiti svom gradom koju nam mogu pružiti, ali samo s jednim ciljem: dati nacrt teologije političkog područja, ili, bolje rečeno, nacrt moralne teologije političkog života, ili, još preciznije, teološko razmišljanje o političkoj pojavi. Neće li to biti preambiciozan cilj, iluzija, čak blasfemija nastojati otkriti, izvan varljiva pobožanstvenjenja, Božje gledište o pojedinačnome i kolektivom ponašanju, koje se, čini se, tiče samo zemaljskoga stadija čovječanstva i jedino na naravnoj razini? Kako bi, uostalom, siromašni stvorovi mogli ili se samo usudili proniknuti u nepronicive naume Stvoriteljeve (Rim 11,33-36; Ps 139,6 + 17-18; Iz 40,13; Job 41,3)?2 Da sam Bog nije govorio ljudima, valjalo bi nam, bez sumnje, ustuknuti pred tim primjedbama.