"Prva knjiga: srednji vijek" sadržava osam znanstvenih autorskih poglavlja, Antologiju hrvatskih srednjovjekovnih djela, Summary, Kazalo djela, Kazalo osobnih imena i Životopise autora. Josip Bratulić u poglavlju Hrvatski jezik, hrvatska pisma i hrvatska književnost – svjedoci identiteta Hrvata prikazuje mozaik samih početaka hrvatskoga jezika. Ranko Matasović piše o povijesnom razvoju od praslavenskoga do hrvatskoga jezika. Mateo Žagar oslikao je srednji vijek u poglavlju Hrvatska pisma u srednjem vijeku s pomoću svih triju pisama. Anđela Frančić u Onomastičkim svjedočenjima o hrvatskome jeziku donosi analizu toponima i antroponima bilježenih trima jezicima i trima pismima hrvatskoga srednjovjekovlja. U poglavlju Hrvatska narječja u srednjem vijeku Josip Lisac oslikao je srednjovjekovlje kroz prva dva od triju razdoblja u razvoju dijasistema govoreći pritom o procesima koji su zahvatili hrvatska narječja te na kraju dajući raspored hrvatskih narječja potkraj srednjega vijeka. Milan Mihaljević donosi prikaz periodizacije i spomenika hrvatskoga crkvenoslavenskog jezika kroz pismo i fonološki sustav, morfologiju, sintaksu i leksik. Stjepan Damjanović u poglavlju naslovljenu Staroslavenski i starohrvatski u hrvatskim srednjovjekovnim tekstovima na trima je razinama (fonološkoj, morfološkoj i leksičkoj) prikazao miješanje jezičnih elemenata (staro)crkvenoslavenskoga i starohrvatskoga jezika, jedno od najuočljivijih obilježja srednjovjekovnih hrvatskih tekstova. Boris Kuzmić u poglavlju Jezik hrvatskih srednjovjekovnih pravnih spomenika donosi pregled jezika hrvatskih srednjovjekovnih pravnih spomenika na fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj, leksičkoj i stilističkoj razini. U posljednjemu poglavlju knjige nalazi se Antologija hrvatskih srednjovjekovnih djela koja sadržava izbor važnih hrvatskih srednjovjekovnih djela pisanih glagoljicom, ćirilicom i latinicom s transliteracijom, odnosno transkripcijom kronološkim slijedom (npr. Bašćanska ploča, Vinodolski zakonik, Poljički statut, Žića svetih otaca itd.).