Ne može se ni zamisliti književna kultura Hrvata u 18. stoljeću bez fra Andrije Kačića Miošića i njegova Razgovora ugodnog naroda slovinskoga, najčitanijeg djela hrvatske književnosti, u kojemu je autor nadahnuto i bezbolno usmenu narodnu književnost "preveo" u umjetničku pisanu.
Uspjevši svjetsku i hrvatsku povijest neposredno i nenametljivo približiti prosječnom čitatelju-slušatelju, Kačić je znalački pogodio ukus i svoga vremena, i hrvatskih čitatelja općenito, ali i čitateljstva izvan hrvatskoga etničkog prostora, pa je njegov Razgovor ugodni prvo moderno hrvatsko umjetničko djelo šire poznato u inozemnoj sredini, posebice slavističkoj.
Starac Milovan i njegova pismarica bude svježe osjećaje i poticaje, a znalci trajno (pre)ispituju autorovu osebujnu poetiku pronalazeći nevjerojatne razloge recipijentske znatiželje i za autora i za djelo te vrjednuju prinos hrvatskoj kulturološkoj i nacionalnoj integraciji upravo putem njegova djela i djelovanja.