Osnovne pojmove o Sinjskoj alki, mnogi su stekli čitajući Šimunovićeva "Alkara", pripovijetku koja tematizira morlački svijet i prostor Cetinske krajine ili Dalmatinske zagore, oslanjajući se na narodnu predaju i folklornu građu. U 106 godina postojanja, "Alkar" je doživio preko 200 izdanja. Jedrim jezikom i načinom pripovijedanja svojega zavičaja, živo, i slikovito, predočio je čitateljima Sinjsku alku, onako kao ju i danas doživljavaju oni koji je gledaju u Sinju i koji je prate pred malim ekranima. Kulturni duh jednoga naroda, temeljni je oblik njegove povijesti. Svako vrijeme nosi svoj pečat, ima svoja obilježja, svoj sustav vrijednosti (po njemu i vrijednosne prosudbe) i svoj duh. Prošlost nam o duhu govori u sjećanjima koja oblikuju naš osobni i zajednički identitet. Ona ima i svoje "znakove", a umijeće njihova čitanja i raspoznavanja svakoj zajednici i svakomu pojedincu neprocjenjiv je doprinos u donošenju zrelih odluka. I sadašnjost, isto tako, nosi svoj pečat, ima svoj duh i svoje "znakove vremena" koji su, znamo li ih prepoznati i na njihove izazove odgovoriti, iznimna povlastica našega života.Živimo u vremenu kad je Sinjska alka, hrvatska viteška igra – čuvana i njegovana tri stoljeća – uvrštena na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine svijeta. Ona je stalno nadahnuće današnjim naraštajima, i zalog budućima. Stoga se ova knjiga ne odnosi toliko na ljude, koliko na živi duh Igre, baštinu žive vjere i kulture, sačuvane od "nezaboravnog ljeta Gospodnjeg 1715." Za razliku od Šimunovićeve, ova Alka pripada našemu stvarnom svijetu, stvarnomu svijetu s ove strane duge, u svijetu današnjega – modernoga Salka Crnošije.