Stećci na području srednjovjekovne Bosne i Hercegovine više od stotinu godina predmet su povijesno-socioloških, arheoloških, povijesno-umjetničkih, demografskih i etnoloških istraživanja. Kao nadgrobni spomenici triju bosanskih konfesija, stećci su bili predmetom raznih ideoloških i političkih historiografskih prisezanja. Primjerice, mit o bogumilskom karakteru stećaka još uvijek se podgrijava, čak i u dijelu međunarodne historiografije. Dubravko Lovrenović u knjizi Stećci polazi od komparativne analize kritičke fortune, domaćih historijskih izvora i arheoloških nalaza. Umjesto ideoloških i politički motiviranih interpretacija, koje zanima jesu li stećci grobovi pripadnika Crkve bosanske, pravoslavni ili katolički, srpski ili hrvatski, Lovrenović se zalaže za transetničku i interkonfesionalnu interpretaciju stećaka. Umjesto magle nacionalne romantike Lovrenović nudi statistiku, umjesto paušalnih ocjena i pjesničkih opisa motivike, kompleksnu matematičko-statističku obradu podataka. Tek u takvom ključu interkulturalna i interkonfesionalna dimenzija stećaka postaje znatno jasnija.
 

(Tekst s korica knjige)