U ovoj knjižici skupljeni su tekstovi koje je Vjekoslav Bajsić pisao u Kani za rubriku "Pitanje sadašnjga trenutka". Za gotovo svaki njegov rad, pa tako i ove skupljene u knjižici, važno je shvatiti da nije pisao kao onaj koji posjeduje istinu nego kao onaj koji je traži. Iz toga se onda može razumjeti da je i čitanje držao aktivnim i u neku ruku stvaralačkim činom, te je tako i pisao.
Prema Bajsićevim riječima iz predgovora, riječ je ovdje o pitanjima koja su već pomalo i odgovori, ali im je svrha da čitatelja povedu pomalo neutrtim putima do mjesta odakle će dalje poći sam. Ili se i vratiti.
U svojim tekstovima Bajsić nam pokušava reći da naš svijet i naši doživljaji ne moraju jednako vrijediti za sve, da ljudi nisu u krivu samo zato što ne misle kao i mi, te da svaki čovjek ima pravo na tu različitost. I da bismo morali bezuvjetno više voditi računa o našim uskim ljudskim granicama. Ne da ih učvrstimo, nego da shvatimo da je moguće ljudski živjeti i u nekim drugim granicama.