Priča se događa na otoku koji se lako prepoznaje, ali ono što u njoj srce dira može se dogoditi u bilo kojem kutku kršćanskog svijeta. Sumartin na vrhu Brača, jedino mjesto koje slavi rođendan, nastalo je sredinom 17. stoljeća na dan sv. Martina dolaskom fra Petra Kubata s hercegovačkim izbjeglicama. Vrijeme je teklo, a neke među franjevcima snažne osobnosti nadživješe njihova djela.
Ne iznevjerivši povijesne činjenice, autorica nudi svoju umjetničku istinu o vizionarima i graditeljima, fra Petru Kubatu i fra Andriji Kačiću Miošiću, čiji su snovi ostvareni na istom prostoru, u drugom vremenu. Bliski su nam i u ovom 21. stoljeću, jer bijahu ljudi za sva vremena. Cjelovitost trodijelne priče gradi pojava sv. Franje Asiškog. Otokom autoričinih djedova pješaci krhka figura putnika u habitu, nježnog i samilosnog prema svemu što živi ma zemlji. Brižan, neprepoznat, tri je puta boravio na Braču među franjevcima i s narodom da bi treći put otišao od nas plačući. Za njim ostade samo slutnja u srcima izabranih.
Šenoinskim jezikom rečeno, autorica nam poklanja modernu povjesticu napisanu riječima isklesanim iz plemenitog bračkog mramora.
Zvonimir Penović