Radni naslov ovih razgovora sa svecima bio je "Sveci - kaj god!" U današnje doba kad ljudi toliko vapiju za svetošću što dokazuje svekoliko njihovo opiranje tomu, ovakav bi naslov možda bio i primamljiv, ali mi se činilo da je bolje već samim naslovom izraziti bit svetosti. Svetost je toliko poželjna, ali to moraju biti drugi. Sveci su nam pak pravi primjer kako se počinje od sebe. Budem li ja bolji, i svijet će biti malo bolji. Osim toga, koliko god se i sveci kadšto žale na zlo oko sebe, oni ipak ne zdvajaju, nego se daju na posao. Oni ne osuđuju, nego žele nešto pridonijeti sveopćem dobru i dobroti. Da to mnogima može izgledati pusta tlapnja, htjelo se izraziti baš radnim naslovom. No najstvarnija stvarnost na koju su svi pozvani, kako veli Drugi vatikansti sabor, jest svetost. A to je ujedno i punina ljudske zrelosti. Sveci nam također pokazuju da nisu bez problema, ali da su ljudi baš kao i mi. I da hodeći u vjeri zajedno s Kristom i braćom i sestrama ostvaruju Božje kraljevstvo. I tako Božja milost trijumfira u mnogima već na ovomu svijetu.