Naveliko se u hrvatskom novinstvu napalo akademika Josipa Pečarića, matematičara svjetskoga ugleda, koji je tek "doveo" u pitanje izbor jednog akademika. I dok ga se napadalo, nije mu dana prilika da kaže ma jednu riječ u svoju obranu. Slao je svoja pisma dnevnim novinama, koje su ga na razne načine "strugale", ali one su ostale na njegove odgovore nijeme. Odgovore su očito bacali u koš, a glazba se nastavila pa su se mnogi čitatelji pitali je li akademik nestao iz zemlje, je li uopće na slobodi, nakon što se usudio pitati o opravdanosti izbora rečenog sveučilišnog profesora za akademika. Njegov je krimen u logičkom pitanju kako je nešto bilo prije nego se dogodilo i kako se može čitav narod za to proglasiti krivim, kao, po nekima, i u tome što je upozorio na više kritičkih ocjena povjesničara na prosudbe koje je iznosio Ivo Goldstein u raznim prilikama, uključujući i upozorenja njegova mentora. Na osnovi članaka njegovih kolega povjesničara, ako se za akademika po nepisanom pravilu traži izvrsnost, Pečarić je sasvim opravdano pitao može li Ivo Goldstein biti akademik?

(iz Predgovora)