Ovaj prvi hrvatski prijevod kapitalnog djela sv. Anzelma iz Canterburyja koji uz hrvatski donosi i latinski original, jedno je od najznačajnijih teološko-filozofskih spisa srednjega vijeka koje je obilježilo čitavu zapadnu misao. Sada će ga moći koristiti kako hrvatski teolozi tako i filozofi i sve koje zanima razvoj kršćanske misli, posebice stoga što je riječ o knjizi koja je daleko nadišla svoje vrijeme i postala stožernom u povijesnome razvoju teološko-filozofske misli Zapada.
Sve kruži oko pitanja: Po kakvoj je nužnosti i zbog čega Bog, koji je svemoguć, uzeo poniznu i nesavršenu ljudsku narav te postao konkretnim čovjekom da bi nositelje te iste ljudske naravi mogao spasiti, otkupiti od grijeha?
Anzelmov je odgovor jasan: Bog spašava čovjeka iz ljubavi, ali on ga ne spašava bez čovjeka. Odgovor pokazuje neophodnost oštroumlja povezanog s ljubavlju prema svojem "predmetu", on nosi biljeg svojega vremena, ali još više odiše on dahom radosnog uvjerenja pisca koji zna Komu je povjerova i u Koga vjeruje.

(tekst s korica knjige)