U našem je životu tako: gdje nema nikakve poteškoće i nikakve muke, ni napora, ni napasti, tu nema nikakve ni zasluge. Ako nisi ništa pretrpio, ne ćeš ništa ni zaslužiti. Trpiš li malo, malo ćeš i zaslužiti, a ako trpiš mnogo, možeš mnogo i zaslužiti. Redovito se tako događa u našem kršćanskom životu, da gdje veće poteškoće svladamo i teže napasti odbijemo i više trpimo, tu dobivamo i veće zasluge za Nebo, tu više i Boga proslavimo.
Vjerovati u Boga, ufati se u Boga, ljubiti Boga, vršiti Njegovu svetu volju, sve su to čini slave Božje. Ali sve te čine proslave Božje nadvisuje ovaj čin: trpjeti za Boga. Bolje reći sve ove čine imamo u ovom jednom činu i to u mnogo uzvišenijem obliku.
Mučen vjerskim sumnjama ipak vjerovati - u krajnjoj zapuštenosti ipak se uzdati - na ruševinama i na crnom zgarištu propale sreće svoje ipak kleknuti i pokloniti se Providnosti Božjoj, to su djela kojima se cijelo Nebo divi. Služimo li Bogu bez poteškoća, to Ga proslavljujemo jedanput, ali činimo li to isto u mukama i napastima i borbi, slavimo Ga dvostruko, trostruko i višestruko -možemo reći: neusporedivo više! ...

(odlomak iz knjige)