Žena rađa cijelo čovječanstvo. Izravno ga iz Božje ruke prima. Kako joj je iskonsko životno i radno mjesto u neposrednoj Stvoriteljevoj blizini te kako o njezinoj vjernosti svome svetom poslodavcu ovise životi svih ljudi, ona je na osobit način postavljena u samo središte svega što se zbiva na nebu i na zemlji.
Ona izravno utječe na odnose među bićima koja joj pripadaju i na nutrinu duša koje o njoj ovise. Čak i anđeli koji u stvaranju, spasu, obrani i posvećenju ljudskog roda vjerno služe svemogućem Bogu pozorno promatraju svaki pokret njezine volje, da pri blagoslovu ništa ne uzmanjka, kao ni osudi, uvrijedi li Boga. Svi oni pozorno iščekuju kome će se žena prikloniti. Sve to pomno bilježe u knjigu života na nebesima iz koje samo Otkupiteljeva Krv ružne retke može brisati.
Već od rođenja, po dražesti svoga djevičanstva, žena je živi odraz silnog Stvoritelja; živa slika i djelotvorna prilika njegove dobrote, moćna posrednica ljubavi i mira. Duša joj je slično tankoćutna. Skladno tijelo Premudroga slavi. Koža joj je takvom nježnošću prožeta da nalikuje laticama cvijeća. U djevičanski čistom, vedrom, dragom licu i žarkom srcu svoje mile majke svakoje dijete ljubi iznad svega što u svijetu može vidjeti.
Bog nam daje slobodu izbora, no, majka, čim nas primi u vlastito krilo, već bira za nas naš životni put - blagoslov ili prokletstvo, život ili smrt.
Zato je i divno i strašno imati ženu. Zato je, u kušnjama njezine slobode, i divno i strašno biti žena.