Propovjedničko-homiletsko zanimanje za Božju Riječ koju nam nude liturgijska čitanja nikada ne jenjava i po njemu je Božja riječ na najizravniji način živa riječ koja rasvjetljava, budi, pokreće, hrabri, tješi, upozorava, podučava, otvara za božansku nedokučivost u dokučivosti ljudske riječi i izričaja. Autor homilija, pa čak i propovijedi, koje su sadržane u ovoj knjizi otvoren je mnogostrukim potencijalima Božje riječi koje želi prenijeti svojim slušateljima - čitateljima. Vrjednuje povijesnu ukorijenjenost te riječi, njezinu posve osobitu konkretnost po kojoj i poprima značenje i važnost svevremenosti, poštuje njezinu nedorečenost u izrečenomu, njezin dinamizam koji nosi i donosi do suvremenih prilika i životnih situacija čovjeka, posebno na ovim našim prostorima i u specifičnosti naših povijesno-prostornih koordinata. Posebno je obazriv na slikoviti i asocijativni potencijal Božje riječi u osmišljavanju vjerničkoga života koji je zaokupljen više-manje istim poteškoćama i mogućnostima u svim povijesnim razdobljima. Čovjekova nedostojnost i udivljenje Božjim zahvatom u povijest i u život pojedinca, zajednice ili naroda konstanta je svekolike povijesti spasenja, osovina oko koje se vrti Božji naum privođenja slobodnoga čovjeka svojoj uzvišenosti i njegovoj potpunoj ostvarenosti. U pastoralnoj brizi za one kojima je poslan, autor traži i pronalazi poveznice, često više analoške nego stvarne, čak alegorijske, između vremena u kojemu je Božja riječ izrečena i zapisana i vremena u kojemu žive naslovnici i čitatelji njegovih homilija. Brižno pazi na ono što Crkva kao zajednica vjernika ispovijeda, potičući prije svega njezino promišljanje o Bogu milosrđa i ljubavi koji se objavio i utjelovio u osobi Isusa iz Nazareta, kojega Crkva ispovijeda kao svoga Spasitelja i Otkupitelja, Gospodina i Vjernoga Svjedoka svih Božjih obećanja i Božje vjernosti svomu stvorenju.