Albert je rođen 1193. ili 1206. godine kao Albert von Lauingen Graf von Bollstadt u mjestu Lauingenu na Dunavu u bavarskoj pokrajini Švapskoj. Sa 16 godina odlazi u Padovu na studije. Tamo se upoznaje sa idealima redovničkog života i 1229. godine oblači odijelo novoutemeljenoga dominikanskog reda. Uočavajući njegovu golemu nadarenost za učenje poglavari ga šalju u Koeln a potom po raznim svjetskim učilištima toga doba (Hildesheim, Freiburg, Strassburg, Pariz) gdje je zapanjivao svojom briljantnom inteligencijom u skoro svim područjima tadašnje znanosti.
Papa Aleksandar IV. ga 1260. godine postavi za biskupa u Regensburgu a Albert nakon 3 godine traži da ga se razriješi ove dužnosti, te se, po nalogu pape Urbana IV. , kao Papin legat u Njemačkoj i Bohemiji, ističe vatrenim pozivima u Križarske ratove. Nakon razrješenja opet se posvećuje poučavanju u Koelnu i redovničkom životu.  Umire u Koelnu 15. studenoga 1280. godine gdje je i pokopan u kripti crkve sv. Andrije. Blaženik je od 1622. godine, a svecem ga je proglasio tek 1931. godine papa Pio XI.
Među skolastičkim naučiteljima, zbog svojeg opsežnog znanja ne samo u teologiji i filozofiji, nego i u znanostima: matematici, astronomiji, astrologiji, fizici, biologiji (zoologija i botanika) i medicini, zatim onome što bismo danas nazivali etnologijom, te geologiji i mineralogiji, ovaj svetac nosi naslov "doctor universalis" - sveopći učitelj.
U znanstvenim stvarima očitovao je počesto empirijski pristup te hvalio eksperimentalnu metodu. Papa Pio XII. proglasio ga je 1941. godine zaštitnikom prirodnih znanosti. Najvažniji je, dakako, kao filozof.
Albert je prvi veliki predstavnik visoke skolastike, dosljedni aristotelovac (nauk Filozofov - Aristotelov - crpi iz arapskih i židovskih izdanja, dočim Platona, unatoč velikoj erudiciji, slabo poznaje), najveći njemački filozof Srednjega Vijeka.
Njegov najslavniji i najpoznatiji učenik bio je sv. Toma Akvinski.