Juan Alfaro SJ rođen je u Carcastillo-Navarra (Španjolska). Studirao je u Oni (Španjolska), na Biblijskom institutu i Gregorijani u Rimu, gdje je i doktorirao. Od 1952. profesor dogmatike na Gregorijani; 1964—1969. generalni prefekt studija na istom sveučilištu. Kao stručnjak sudjelovao je na Drugom vatikanskom koncilu i na Trećoj biskupskoj sinodi 1971. u Rimu. Član je Međunarodne teološke komisije i savjetnik redakcije međunarodnog teološkog časopisa Concilium. Napisao je niz članaka i studija, bio suradnik poznatih teoloških kolekcija: Lexikon für Theologie und Kirche, Sacramentum Mundi, Mysterium Salutis. Objavio je i nekoliko knjiga, koje su prevedene i na druge jezike. Najpoznatije su: Hacia una teologia del progrese humano (Teologija ljudskog napretka), 1969.; Esperanza cristiana y liberacion del hombre (Kršćanska nada i oslobođenje čovjeka), 1972.; Cristologia e antropologia (Kristologija i antropologija), 1974.