JAN ASSMANN je rođen 1938. godine u Langelsheimu. Studirao je egiptologiju, klasičnu arheologiju i grecistiku u Munchenu, Heidelbergu, Parizu i Gottingenu. Od 1976. do 2003. je bio redoviti profesor za egiptologiju u Heidelbergu; gostujući profesor u Parizu (College de France, Ecole Pratique de Hautes Etudes, EHESS), Jeruzalemu (Hebrevv Unive-risty, Dormition Abbey) i u Sjedinjenim Američkim Državama (Yale, Houston).
Od 1967. godine sudjeluje u epigrafsko-arheološkom terenskom radu u zapadnoj Tebi (grobovi činovnika iz vremena dinastije Ramesida i Saiskog razdoblja). Objavio brojne knjige i članke o egipatskoj religiji, povijesti, književnosti i umjetnosti kao i o općoj teoriji kulture (Kulturno pamćenje) i znanosti o religiji (Monoteizam i kozmoteizam). Za svoj je rad odlikovan brojnim priznanjima kao što su Max Planck Forschungspreis (1996) i Deutscher Historikerpreis (1998). Zajedno sa suprugom Aleidom Assmann osnovao je 1978. kružok koji se bavi "arheologijom književne komunikacije" i priredio tri zbirke eseja: Pismo i pamćenje, Kanon i cenzura i Mudrost. Član je brojnih znanstvenih institucija, a suizdavač je i sabranih djela Thomasa Manna.