Janko Bubalo (Turčinovići, Široki Brijeg 31. siječnja 1913. - 27. veljače, 1997.) bio je hrvatski i bosanskohercegovački pjesnik. Osnovnu školu i šest razreda gimnazije završio je na Širokom Brijegu, potom stupio u franjevački red na Humcu (1932.). Nakon novicijata, sedmi i osmi razred gimnazije pohađao na Širokom Brijegu. Filozofsko-teološki studij započeo je u Mostaru, a završio u Wroclawu (Šleska).

Djela:

• Koraci od jučer (pjesme, 1973.)
• Na rubu ništavila (pjesme, 1974.)
• U nedogled okrenut (pjesme, 1974.)
• Između sna i zastava (pjesme, 1975.)
• Raspon trenutka (pjesme, 1977.)
• Gorko drvo (pjesme, 1979.)
• Blagoslov darivanja (izabrane pjesme, 1983.)
• Apokalitični dani (memoarska proza, 1992.)
• Na kraju žetve (izabrane pjesme, 1995.)