Ilija Kutlešić Bijader je rođen 10. 01.1840. godine, u selu Jabuci, u obitelji oca Josipa i majke Mare. Umro je 24.04.1929. godine. Imao je tri sestre, a braće nije imao.
Otac Josip je bio jedan od rijetkih u to vrijeme pismenih ljudi. Josip je bio vezan uz crkvu i svećenike, te je uz njih i naučio čitati i pisati.
Kao mladić Ilija je maštao o odlasku od kuće pa makar i u žandare, ali mu se obitelj protivila jer je bio od djece jedini muškarac. Oženio se 21.01.1867. godine s Anđom (1844.-1929.), rođenom Krče, s kojom je stvorio brojnu obitelj.
Ilija se uz oca opismenjava rano i već kao mladić iskazuje svoju nadarenost za poetskim, lijepim izražavanjem. Ilija je prije pisanja o događaju u pravilu išao na mjesto događaja, gledao, slušao i ispitivao kako bi njegovi opisi mjesta i osoba-sudionika bili što detaljniji, emotivniji i vjerodostojniji.
Putuje po cijeloj Dalmaciji, po Bosni i Hercegovini, ondašnjoj Turčiji, kako je Ilija govorio, odlazi u Lourdes, na mjesto Gospina ukazanja, i to čak četiri puta. Odlazi i u Rim da bi vidio Papu.
Ilija u svom životu sve podređuje putovanjima i svojim pjesmama.
Jasno nam je da je obitelj zbog Ilijinih putovanja od kuće koja nisu donosila zaradu, već samo nove troškove i obveze, trpjela i da im to nije bilo po volji.
On suosjeća s nevoljama drugih i uvijek kao pobožan čovjek traži utjehu u molitvi i u obraćanju Bogu.
Rodbina se danas ponosi na pjesničku ostavštinu svojeg pradjeda Ilije jer sve ovo što se prikupilo svjedoči dovoljno o bogatstvu, raznolikosti i baštinskoj vrijednosti njegova pjesništva.