Eugenio Mimica Barassi rodio se 1949. u Punta Arenasu, gradu na Magallanovu tjesnacu, djetinjstvo je proveo na Ognjenoj zemlji, u gradiću Porveniru koji su osnovali hrvatski iseljenici iz Mimica kod Omiša. Pripada trećem naraštaju naših iseljenika u toj zemlji.
Objavio je zbirke pripovjedaka: Comarca fuegina, 1977. (Okrug Ognjene zemlje); Cuatro duenos, 1979. i 1991. (Četiri gospodara); Enclave para dislocados, 1995. (Enklava za premještene); dramu Una dama para Juan, 1978. (Žena za Ivana); romane: Un adios al descontento, 1991. (Zbogom zlovolji); Tierra del Fuego, en dias de viento ausente, 2004. (Ognjena zemlja za dana kad vjetar izostane); putopis Travesia sobre la cordillera Darwin 1983. (Prijelaz preko planine Darwin); sudjelovao je u ediciji Quien es Quien en las Letras Chilenas?, 1981. (Tko je tko u čileanskoj književnosti?); objavljivao je od 1993. do 1997. dnevnik iz Magallanesa: Agenda de efemerides magallanicas. Za Četiri gospodara dobio je Književnu nagradu Općine Santiago (1980.), dopisni je član Čileanske akademije od 1990., bio je predsjednik Društva pisaca u Magallanesu i predsjednik Regionalnog savjeta za kulturu, umjetnost i baštinu te član delegacije iz Magallanesa na Svjetskoj izložbi u Lisabonu '98., zatim na Međunarodnom sajmu knjiga u Madridu, 1999. Dobio je nagradu grada Punta Arenasa Jose Grimaldi Accoto, 2000. godine.