Autor Drago Nakir genetski potiče sa područja negdašnjih grčkih i rimskih kolonija, točnije sa otoka Čiova smještena između gradova Trogira i Splita, gdje jedino možemo pronaći spomenuto pleme. Rođenjem iz carskog Dioklecijanova grada od 1966. godine.
Fakultetsko obrazovanje stekao u europskom Jeruzalemu, gradu Sarajevu, gdje je između sarajevskih krvavih ruža hodio do katedre filozofije i sociologije kako bi sa aspekta povijesti ljudskog mišljenja pokušao shvatiti svekoliku ljudsku glupost. Unatoč tome, ostao je Okovan u sebi, kako kazuje njegov prvijenac: knjiga poezije izdana, u Splitu 1992. godine.
Druga knjiga Obrana Klisa, izdana 2005. godine, epopeja je o bespoštednoj borbi šačice uskoka suprotnih nadolazećoj Otomanskoj imperiji. Utvrda Klis bila je maleni otok slobode između Otomanske imperije, u njezinu zaleđu, te Mletačke republike, uz obalnu crtu.
U istoj knjizi, kao poklon knjigu, autor je ponudio izmijenjeno i dopunjeno izdanje knjige poezije Okovan u sebi pod novim naslovom Usta su ime i križ čovjeka.
Zadnja knjiga ovog autora je roman Djeca jednoga Boga, shakespeareovsko-krležijanska drama o ruševinama čovjeka na ovim balkanskim prostorima, kako je to slikovito rekao jedan poznati bosanski biskup.
Raspadom Jugoslavije ono "mutno u nama" zagrnulo je nesretne obitelji glembajevštinom bratstva i jedinstva s jedne ili druge strane linije fronta zaraćenih naroda Jugoslavije. Oni su bili sama linija fronta. Nije ovaj roman stoga priča o vojnicima sa dviju zaraćenih strana, već je drama o ruševinama čovjeka.