Pater Matthias Utters (1934. - 1986.), budući da je kao dječak osjećao već rano sklonost za duhovni život, polazio je u Euskrchenu iz učeničkog doma franjevaca gradsku Emil-Fischer gimnaziju, gdje je u veljači 1956. maturirao. Malo nakon toga pristupio je 12. travnja 1956. franjevačkom redu. Poslije novaštva počeo je studirati na visokoj Filozofsko-teološkoj školi franjevaca u Mònchengladbachu. 18. travnja 1960. položio je vječne zavjete, a 13. travnja 1962. bio u Mònchengladbachu zaređen od biskupa Johannesa Pohlschneidera iz Aachena.

Pater Matthias je već tijekom studiranja iskusio tešku bolest. Otada su ga u njegovom životu pogađale mnoge bolesti i nevolje. One su ga međutim još više osnažile pri njegovom sazrijevanju u duhovnu osobu koja je mnoge ljude tješila i bila im oslonac u teškim trenutcima. Patra Matthiasa obilježavale su snažna volja i unutarnja radost koja je proistekla iz kontemplacije. On je tijekom svog studiranja izgubio vid i to je teško stanje trajalo 12 godina; zaređen je bio već kao slijepac. Zahvaljujući novim medicinskim mogućnostima bio mu je vraćen vid u ograničenom opsegu. Zbog oboljenja od raka, koje gaje pratilo do kraja života, izgubio je jednu ruku. Ta i druge nevolje postale su mu duhovnim iskustvom iz kojega je crpio snagu čitavog svog života.

Ljudima u nevolji bio je uvijek blizu i na raspolaganju. To je sve zalaganje - stoje bilo još potpomognuto kasnijim psihološkim i medicinskim obrazovanjem - povećao posve do granica svojih snaga.