Slavko Vranjković rođen 1945. u Posuškom Gracu, Hercegovina, nastanjuje se u Vrbanji od 1952. godine. Tu provodi djetinjstvo i osmogodišnje školovanje. Gimnaziju i teološke studije upisuje u Zagrebu, a zaređen je za svećenika 8. listopada 1972. godine. Svećenik je Đakovačko-osiječke metropolije, župnik župe Nuštar, Križnog Puta 20.

Uz svoj svećenički rad piše pripovijetke, pjesme, recitale i drame. Surađuje i objavljuje u mnogim periodikama i časopisima: "Marulić", "Danica", "Mi", "Spektrum", "Glas Koncila", "Mak", "Veritas", "Večernji list". "Đakovački Vjesnik", "Katolički Tjednik". Nagrađivan je njegov literarni rad prvom nagradom u Hrvatskoj za kratku priču Ne zovi mi ime u organizaciji Hrvatskog Književnog Društva i "Serra Kluba " Zagreb 1996., a 1997. godine za istu priču trećom nagradom u Madridu, na Međunarodnom natječaju za kratku priču. 1998. godine tiskana mu je zbirka pripovjedaka Golgotska svitanja u nakladi "Matice Hrvatske" koju je sam ilustrirao. Pisac je drama: Bog koji dolazi, Treći dan, Put u Emaus, Kad utihnu ptice. Član je "Katoličkih novinara Hrvatske".

Uz pisanje i slika. Za vrijeme dok je bio kapelan u podravskom mjestu Molvama 1976. godine upoznaje članove "Hlebinske škole".

Iza sebe ima 24 samostalne izložbe, te nekoliko skupnih. Autor je likovne mape Žene pod križem Osijek, 1995., Bol u Kamenu Vinkovci, 2006. Slika u tehnici ulja, ulja na staklu, akvarela, pastela, tuša, olovke i ugljena.