Nadbiskup Ivan Šarićr ođen je 1871. godine u Srednjoj Bosni koja je Katoličkoj Crkvi dala više biskupa. Godina njegovog rođenja i djetinjstva su vezane za konačnu propast otomanskog carstva i dolazak Austro–ugarske vlasti. Za pomoćnog biskupa Vrhbosanske nadbiskupije imenovan je 1908. godine kada je i izvršena aneksija BiH. Nakon smrti prvoga vrhbosanskog nadbiskupa velikoga Josipa Stadlera 1918. godine srbijanski dvor Karađorđevića osporavao mu je dopuštenje da preuzme upravu Nadbiskupijom i tek nakon četiri godine postao je vrhbosanskim nadbiskupom i metropolitom. Tijekom 23 godine upravljanja svojom Nadbiskupijom, do odlaska u izgnanstvo, osnovao je mnoge nove župe, širio katolički tisak te karitativnu i misijsku djelatnost doveo do vrhunca u tadašnjim prilikama. Završetkom Drugog svjetskog rata napušta BiH, misleći da je to privremeno, i polazi na svoj osobni križni put. Umro je u Madridu 1960. a trebalo je proći 47 godina dok njegovi zemni ostaci nisu vraćeni u sarajevsku crkvu Sv. Josipa. Za njegova života desilo se nekoliko velikih ratova i promjena društvenih uređenja što svjedoči u kakvom je nezahvalnom vremenu živio i djelovao.

(iz recenzije)