Uz takozvanu vizionarsku trilogiju (Scivias, Liber vitae meritorum i Liber divinorum operum), spise o prirodi i njezinoj primjeni u medicinske svrhe (Liber simplicis medicine [Phpsica] i Liber compositae medicinae [Cause et curae], Epistolarium, duhovne skladbe (Spmphonia) i liturgijsku dramu (Ordo virtutum) Hildegarda iz Bingena autorica je i brojnih drugih spisa. Iako su sabrani tekstovi, koji se nerijetko nazivaju „manjim djelima", sudeći po njihovoj književno-povijesnoj recepciji bili manje uspješni nego njezina glavna djela, nikako ih se ne smije izostaviti u cjelokupnoj ocjeni književnog stvaralaštva ove velike vidjelice. Dotični tekstovi sadrže duhovna izlaganja evanđelja (Expositiones evangeliorum), komentar Pravila sv. Benedikta iz Nursije (De Regula sancli Benedicti), tumačenje [Pseudo-jAtanazijeva vjerovanja (Explanatio Symboli sancti Athanasii), odgovore na 38 teoloških pitanja redovnika iz Villersa (Solutiones triginta octo quaestionum) kao i životopise sv. Diziboda (Vita sancti Disibodi) i sv. Ruperta (Vita sancti Rupertii). Gotovo sva navedena djela nastala su kao odgovor na zamolbe ili upite raznih muških i ženskih samostana, koji su se s povjerenjem obraćali Hildegardi tražeći razjašnjenje određenih tema i pitanja koja su ih zaokupljala. Tekst koji sadrži izlaganja evanđelja jedini nije nastao na upit, nego je riječ o nizu zapisa produhovljenih govora koje je Hildegarda vlastitom pobudom održavala pred svojojm samostanskom zajednicom.