Već dulje vrijeme vodim neku vrstu dnevnika o mome moljenju. Bilježim misli i emocije koje mi nadolaze dok molim. Znam da mi kod molitve nadolaze mnoge spoznaje, ali radi moje zaboravljivosti propadne puno toga što mi Bog u molitvi kaže. Ja ove nutarnje poticaje uzimam vrlo ozbiljno u svoj razgovor s Bogom. Pazim i na ono nesvjesno u mojoj molitvi. Često su to naoko malenkosti u kojima mi se dariva nadahnuće. Svakako želim ići svjesnije u budućnost i ciljano promatrati svoje općenje s Bogom. Spoznaje, poticaji, nadahnuća bilježim, povremeno o njima razmišljam i ocjenjujem ih. Sve je ovo dakako moja posve osobna stvar i samo se meni može tako dogoditi. Svaka rečenica meni znači nešto drugo nego čitatelju. Ovdje prije svega nisu sadržane prave molitve. Niti mogu niti hoću drugima priopćivati to što i kako ja razgovaram s Bogom. To što bilježim u svoj dnevnik samo su ulomci mojih doživljaja kod molitve. Nadam se da oni mogu potaknuti i pomoći dubljemu općenju s Bogom. U svakome slučaju želim Vam da i Vi u svjesnijem moljenju nađete osobni pristup Bogu.

(autor u Uvodu)