Radnja knjige već počinje na prvoj stranici knjige i kroz sljedeće desetke stranica jedva se diše dok se čita i čovjek se pita pa je li to moguće, zatim radnja se umiruje, da bi na kraju prvog dijela knjige radnja se strahovito ubrzala. Dok u drugom dijelu knjige radnja eksplodira. Već po tome se vidi da knjiga ne odgovara standardnim okvirima knjige.

Kroz knjigu mijenja se raspoloženje čitatelja, kao što kaže u svom osvrtu Melita Vadas: „Čitajući istovremeno sam osjećala pritisak u prsima, ali i olakšanje. Zašto? Objasniti ne znam.“ Raspoloženje se mijenja od pritiska u prsima, olakšanja, pa ponegdje čak i smijeha, pa do boli i suza.

Još nema niti jednog čitaoca koji se nije pronašao u knjizi na više mjesta, a to potvrđuje i Ivan Mustapić, hrvatski olimpijac, rekorder i privatnik kada kaže za knjigu: „U knjizi sam se pronašao na stotinu mjesta. Ovu knjigu svatko mora pročitati još dok je na zemlji.“ Knjiga probija oklope. A to je upravo za knjigu napisala Branka Trkulja. Knjiga i ako piše o ovozemaljskim stvarima daje i lako razumljivo tumačenje kao što je napisao Josip Živić: „Pročitao sam Bibliju i nisam puno toga razumio. Pročitao sam ovu knjigu, tek sada mi je jasno.“ Da li je ova knjiga tumačenje Biblije? Možda se djelomično odgovor na to pitanje može otkriti u riječima magistrice medicinske biokemije Petre Ivković kada kaže: „Knjiga koja će mnogima otvoriti oči, srce i otvoriti mnoštvo pitanja za ono najvažnije.“