Istok je oduvijek opčinjavao zapadnog čovjeka svojom tajnovitošću - bila ona u obliku priča iz Tisuću i jedne noći punih zapleta i pustolovina, putopisa Marka Pola ili fantastičnih izvješća o zagonetnom Tibetu i mitskoj dolini Šangri-la. Uvijek, međutim, pod površinskim slojem mašte i tajne možemo pronaći mistiku.

Poznat kao zemlja misticizma, Istok danas, više nego ikada, ubire nebrojene žrtve svojih čari. Neka nam bude oprošteno na pojednostavljenju, ali što dalje putujemo na Istok -to više raste tendencija prema misticizmu, dok je racionalni i pragmatični pristup u porastu kad se krećemo prema Zapadu.

Kako je Istok razvio svoju mističku mudrost u Vedama i Upanišadama, putem joge i zena, tako je Zapad razvio mudrost logosa, inspiriranu starom Grčkom, i time doveo do čak pretjeranog razvitka racionalne i intelektualne dimenzije zapadnog čovjeka. Dok se Istok povlači sve dalje i dalje od realnoga svijeta koji nas okružuje u samadhi ili nirvanu, zapazit ćemo da je na Zapadu u stalnom porastu tendencija prema racionalnom objašnjavanju i manipulaciji, koja je čak degenerirala u puku tehnologiju, u svjesnost o isključivo materijalnoj dimenziji svijeta. Čovjek, sa svojim čitavim svijetom religioznih težnji, čežnji za Bogom i stvarnim oslobođenjem u Kristu, desakraliziran je i beznadno sekulariziran. Srce je zapadnog čovjeka posve ispražnjeno i njegov duh je slomljen.