Georges Bernanos (1888 - 1948) jedan je od najznačajnijih francuskih romanopisaca XX. stoljeća; ispovijedao je nepokolebivo i neustrašivo kroz čitav burni i tegobni život svoje kršćansko uvjerenje. Ovaj patnik i otac brojne obitelji bio je strastveni borac za istinu i pravdu, dostojan nasljednik Leona Bloya i Charlesa Peguya. Snagom svojega pera hrabro je žigosao "razboritost" i hipokriziju nekih tradicionalističkih religioznih krugova koji su se na povlaštenim položajima, tražeći kompromis s konvencionalnom laži i društvenom nepravdom, udaljili od evanđeoskih zasada ljubavi i siromaštva.
Tema agonije nalazi se u središtu Bernanosova života i umjetničkog stvaranja. U tom svjetlu prikazani su likovi u njegovoj trilogiji Dnevniku seoskog župnika i u drugim djelima, a naročito u Razgovorima karmelićanki koje po sudu nekih književnih kritičara predstavlja najzrelije i najsnažnije Bernanosovo djelo, njegovu duhovnu oporuku.