Drago Kolimbatović rođenje 15. rujna 1925. u Supetru na otoku Braču. Četiri razreda osnovne škole završava u rodnomu Supetru, šest razreda klasične gimnazije u Bolu na Braču, a po-sljednja dva i veliku maturu u Zagrebu, na Salati. Od 1944. na 1945. provodi u samostanu OFM, što su ga privremeno ustupili dominikancima kada je njihov samostan u Zagrebu, Kontakova l, bio bombardiran i onesposobljen za boravak. Početkom 1945. povlači se prema Bleiburgu, prelazi u Austriju, od Engleza predan komunistima Jugoslavije dva mjeseca provodi u »ženskoj kaznioni« na Savskoj cesti u Zagrebu, otkuda je upućen u JNA. Nakon dvije godine je demobiliziran, a već u kolovozu 1947. započinje dominikanski novicijat, filozofski i teološki studij - u Dubrovniku. Godine 1953. zaređen je za svećenika i u rodnomu Supetru primicira. Već 1955. započinje djelovati kao pučki misionar i u tomu svojstvu djeluje do danas, iako sa sve slabijim intenzitetom. Tijekom toga razdoblja često održava duhovne vježbe mnogim zajednicama dijecezanskih svećenika, zajednicama redovnica i redovnika raznih redova i kongregacija. U nekoliko dominikanskih samostana vrši službu priora, a od 1967. do 1971. i službu provincijala Dominikanske provincije Navještenja Blažene Djevice Marije. Sada živi i djeluje u dominikanskome samostanu sv. Nikole u gradu Korčuli i pouzdano se nada da ga milosrdni Sudac, kada ga jednom pozove, neće odbaciti.