Rajmund Kupareo (svjetovnog imena Luka) (Vrboska, Hrvatska 16. studenog 1914. - Zagreb, 6. lipnja 1996. ) je bio hrvatski svećenik, sveučilišni profesor, pjesnik, teološki pisac, esejist, skladatelj, prevoditelj, nakladnik i redovnik dominikanac. Pisao je na hrvatskom, češkom, latinskom i španjolskom jeziku. Djelovao je nekoliko desetljeća u Čileu. Rodom je iz stare plemićke obitelji sa otoka Hvara. Godine 1930. stupio je u dominikanski red a 1937. godine se zaredio za svećenika. Diplomirao je 1939. godine na Visokom filozofsko-teološkom učilištu Dominikanskoga reda u Dubrovniku. Uređivao je mjesečni časopis Gospina krunica za vrijeme Drugog svjetskog rata. U istom razdoblju je studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Apsolvirao je iz područja čiste filozofije. Surađivao je s Alojzijem Stepincem, kojemu je bio i nakladnik. Od 1941. godine je upravljao dominikanskom nakladom Istina. Za to vrijeme je bio kapelanom u Trnju. Padom NDH je smatrao da ne mora bježati pred partizanima te se nije zaputio prema Bleiburgu. Utoliko više što je računao na svoje prijatelje Židove kojima je spasio život, na način da im je davao lažne potvrde o krštenju i vjenčanju, da bi mogli pobjeći Gestapu i otići u Švicarsku. Godine 1947. je protiv svoje volje bio prisiljen emigrirati iz Hrvatske. Otišao je u Olomouc u Češku, gdje je magistrirao teologiju. Dominikanske starješine su ga poslale diljem svijeta, a naposljetku je otišao u Čile, gdje je dobio zadaću sudjelovati u obnovi čileanske dominikanske provincije. Na poziv Katoličkog sveučilišta u Santiago da Chileu 1950. godine odlazi predavati estetiku i aksiologiju na Fakultetu filozofije i odgojnih znanosti. Iduće, 1951., godine na istom sveučilištu je doktorirao, a naslova rada je bio Ars et Moralis. Na istom je sveučilištu bio dekanom i prorektorom. Predavao je nekoliko predmeta na Katoličkom sveučilištu: - dogmatiku na Instituto Familiar - eksperimentalnu psihologiju u Seminario de Santiago - katoličku kulturu na Arhitektonskom fakultetu i estetiku likovnih umjetnosti na Likovnoj akademiji Uređivao je časopise Mundo Catolico i Anales de la Facultad de Filosofia, a pokrenuo je časopis za filozofiju umjetnosti Aisthesis. Godine 1971. se vratio u Hrvatsku nakon što je pretrpio moždani udar. Boravio je do smrti u dominikanskom samostanu na Borongaju.