Vladimir Lončarević rođen je 26. srpnja 1960. u Zagrebu. Oženjen je i otac četvero djece. Studij kroatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio je godine 1985. U studentsko vrijeme uređivao je studentski religiozno-kulturni list »Jordan«. Radio je kao novinar u Vjesniku INA-e, kao lektor-redaktor u časopisu »Obnovljeni ŽIVOT« i u izdanjima Zagrebačke banke. Dvije godine proveo je u Ljubljani, gdje uređuje bilten za Hrvate u Sloveniji »Korijeni«. Zatim od 1997. radi kao savjetnik u Ministarstvu javnih radova, obnove i graditeljstva, a od veljače 1999. kao pomoćnik savjetnika Predsjednika Republike u Uredu predsjednika. Predavač je na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Uz to, pet godina (1992.-1997.) bio je glavni urednik Lista »MI«, a deset godina urednik posebnoga priloga »Zbor« u spomenutu listu. Napisao je više od dvjesta različitih članaka po novinama i časopisima, najviše u listu »MI« i časopisu »Obnovljeni ŽIVOT«. Vodio je, uredio i objavio više desetaka različitih intervjua. Urednik je petnaestak knjiga, većinom zbirki poezije te knjiga za mladež. Autor je više predgovora i pogovora različite vrste literature te suator dviju knjiga. Godine 1997. izašla mu je zbirka eseja Oslobađanje povijesti. Magistrirao je 2002. radom »Estetičko-etički vidici književnoga rada Ljubomira Marakovića«, koji je ujedno osnova ovoj knjizi.